Dojmovi učenika s Književnog susreta sa supružnicima Rožić

u Osnovnoj školi 22. lipnja, Sisak  23.5. 2017.

Danas smo upoznali haiku pjesnike gospođu Đurđu Vukelić Rožić i gospodina Stjepana Rožića. Naša učiteljica Ljubica ih je pozvala da nam približe haiku poeziju i potaknu nas učenike na pisanje haiku poezije. Postavljali smo im pitanja na koja su nam odgovarali. Rekli su nam da haiku treba voljeti da bi se mogao pisati. Taj bračni par je vrlo svestran, gospodin Stjepan se amaterski bavi glazbom, gospođa Đurđa je neko vrijeme živjela u Chighagu, a rodila se u malom selu koje joj jako puno znači , to nam je obrazložila. Gospodin Stjepan nam je ispričao kako uza se uvijek ima olovku i kada mu neki haiku dođe ,odmah ga zapiše, bilo jutro ili noć.

Na poklon smo dobili knjige,ja sam dobila časopis Iris koji ću pročitati,sretna sam jer mi se u knjigu potpisala gospođa Đurđa Vukelić Rožić.

 Dorotea Kovačević, 6.a

Danas na književnom susretu upoznala sam gospođu Đurđu Vukelić Rožić i gospodina Stjepana Rožića. Iako nisam mislila da će biti zabavno, ali nisam bila u pravu, naučila sam puno toga.

Naučila sam o pisanju haikua, književnim susretima i teškom radu kako bi se napisalo, tj.prikupilo mnogo haikua za jednu knjigu. Potaknuli su me da pišem haiku kako bih mogla ići na natjecana. Nadahnuli su me svojim radom i knjigama koje su izdali, nadam se da ću i ja jednoga dana izdati knjigu.

 Mirta Lukšić, 6.a

Danas smo bili na Književnom susretu s haiku pjesnicima Đurđom Vukelić Rožić i njenim suprugom Stjepanom. Bilo je jako lijepo. Pričali su nam o svojim iskustvima, nagradama, doživljajima sa putovanja. Uveli  su nas malo više u cijeli taj haiku svijet.

Bila sam očarana kad sam saznala da se prvi haiku gospođe Đurđe nije nikome svidio, a  na kraju  je s njim osvojila visoko drugo mjesto na najvećem haiku natječaju u Japanu. To je samo znak da  se mora biti uporan, ne odustajati od svojih snova. I ne dati drugim ljudima da te ponize ili ti kažu da je nešto nemoguće i neostvarivo. Uvijek se u inat takvima treba boriti i na kraju doći do svog cilja.

U drugom dijelu susreta smo im postavljali pitanja. To mi je bio čak najdraži dio . Odgovarali su izražajno i razumljivo, a u ponekim odgovorima da nam bude zanimljivije dodavali malo humora. Na kraju Književnog susreta gospođa Đurđa i gospodin Stjepan poklonili su nam svoje knjige s haiku pjesmama na koje su se potpisali.

Bilo je to jedno lijepo iskustvo.

 Gemma Marić, 6.a

Bilo  je zanimljivo i lijepo slušati njihove odgovore. Malo sam bio iznenađen da ima toliko toga o haiku  što još nisam znao. Cijeli razred je puno toga naučio. A to je da se nikada ne odustaje.

  Leon Pernar, 6.a